posljednji mohikanac

srijeda, 25.12.2013.

Takva sam


Jučer sam umrla,
umrla za tebe,
da živa sam i dalje,
ali ništa više nije isto,
tuga se prelila,
nepravda popunila sve one rupe
koje su još bile sjajne i čiste

Nema te više u mom srcu,
da ljubav je umrla.
zauvijek,
kao da je nikad bilo nije.
Nema više popravka,
bilo je previše popravaka, dorada,
sad je nema više.
Nema načina da se isprazne sve
te pukotine, pune otrova.

Gledam te i više te i ne vidim,
kao da je magla prekrila sve ono lijepo što je bilo.
Jučer je ljubav umrla zauvijek.
Sinoć, gledajući tvoje ljutnjom
ispunjene oči, alkoholom natopljenu dušu,
mržnjom filovane oči
i tu nadmoć koju tako silovito prikazuješ,
sinoć u tom bunilu sam shvatila da te više ne volim,
koliko god ti bio pametan , nadmoćan,
ipak tvoja duša mojoj više se ne sviđa.

Možda alkohol je obojao tvoje srce sinoć,
samo možda,
sve znam,
ali ja te više ne volim.
Jedini problem je što drugog voljeti ne mogu,
takva sam.


- 18:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 22.06.2013.

Nema naslova

Vjerujem u reinkarnaciju,da smo svi tu s namjerom da odradimo nešto što nismo naučili. Pitam se koliko ja moram puta dolaziti ovamo da nešto naučim,možda sam nešto i naučila,da ništa nije jednostavno ni lako,da čovjeka stvarno sjaj i novac ne čine sretnim,a ipak ti treba sve to. Naučila sam da se život sastoji od trenutaka,od lijepih i ružnih,te da se sve vraća,ali baš sve. Ružna misao,egoizam,ogovaranje, sve...neke greške koje sam napravila,tugu nekom drugom još uvijek nosim u sebi i žao mi je,ali nisam sigurna da ih ne bi ponovila. Treba biti jak i hrabar da odoliš nekim željama koje te guše,ne daju ti spavati.
Neki ljudi zauvijek ostaju u meni,ljude koje sam srela u životu,ostavili su trag i često mislim na njih,tko zna što smo jedni druge trebali naučiti.
Tebe se često sjetim,a znala sam biti gruba i zla,iako sam oduvijek znala da si miljama ispred drugih,ispred svoga vremena,ali nije bilo suđeno.
Da,i Tebe se sjetim,iako sam znala da si nismo suđeni,iako smo se voljeli u pogrešno vrijeme ili baš pravo vrijeme ,tko će ga znati.
Sjećanje držim u sebi,zaključano i vjerojatno će me grijati u starosti,sjećanja.....na dvoje ljudi.
Idući put ću pametnije :)

- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.05.2013.

Koliko dugo

Prošlo je vrijeme kad nisi znao,
kad si čuđenjem gledao svijet,
sad si već stasao i ojačao,
a ipak si slabiji i tužniji,
sad kada znaš.

Sad kada znaš da sve prolazi,
sad kad već slabo pamtiš neke ljude
koje si volio,
a davno su otišli,
ostale su tek neke sjene njihovih osmjeha,
možda pokoja rečenica,
sad se pitaš možda ipak ne znaš sve,
nadaš se da to nije sve.

Sad kad sjećanja obuzmu,
sad kad si tu gdje jesi,
ostvareni su neki tvoji sni,
sad kad konačno gledaš svoju djecu,
misliš ništa ne znaju,začuđenu,
sad znaš da ipak ne znaš ništa,
možda ipak oni znaju sve....
samo koliko dugo

- 21:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2013.

Opraštala mu je čekanje. Poruke koje nije poslao.
Slike na kojima nikad nije bio.
Živote u kojima ga je tražila.
Neke ‘njegove’ i neke ‘svoje’.
Opraštala mu je. Jer, šta drugo možeš voljenom čoveku, koji
nikada nije imao hrabrosti da ti
pripada ? ..

- 22:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

O moj Bože,kako bih sad pričala s nekim,rekla bi mu neke stvari o kojima već dugo šutim,samo ponekad prije sna sama zavrtim neki film. Da,nedostaješ jako puno,ali znam da je bolje tako,ali bi samo malo pričala s tobom :(

- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2012.


Danas je nekome rođendan,nekome koga nisam vidjela dugo,nekome kome bi voljela čestitati rođendan.....pa da si dušu olakšam-SRETAN TI ROĐENDAN!

- 09:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2012.

Pitaš me da li sam sretna, onako kao s tobom?
Kažem- nisam nikad bila tako sretna kao tad,
ali niti nesretna kao tada s tobom.
Čudiš se,
ne sjećaš se moje tuge,sjećaš se samo mog zanosa,moje ljubavi.
S tobom tuga se krojila tako dobro,
sve nijanse sive su tu bile i
ona jedna boja proljetna,ona rajska boja
koju moje oči poslije tebe nisu nikad vidjele više.
Sve si bio,ništa bio nisi.

- 14:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 18.08.2012.

"Htio sam da joj šapnem posljednji put
da je bila moje sve.
Pazi mene "bila".
Zapravo,bila i ostala moje sve,
al jebeš ga."

Balašević

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 29.06.2012.

Nisam ja nju ostavio prijatelji,nije ni ona mene,
mi smo se samo rastali.
Onako kako se rastaju dvoje koji su se voleli u pogrešno vreme,
a uz pogrešno vreme idemo i pogrešni mi.
A nismo bili.....
tuzan
Balašević-legenda od čovjeka,koji zna prenijeti sve što čovjek može da osjeća.

- 23:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2012.

Južina

Ponekad u ovakvim danima kad ne znam što prije,kad svi od mene nešto traže,a ja zaboravljam,trčim....čak i dok ovo pišem mislim na tri stvari,što je malo za mene,pomislim na trenutak da stanem i da pustim sve ,i čišćenje i novu pjesmicu na engleskom koju Anja treba naučiti,da prestanem tražiti ,moliti stariju da se istušira kao da će izgubiti dio svoje osobnosti sa nadolazećim miomirisom,dođe mi da se napijem i da se zaboravim. Tad čekam da padne noć i onda maštam kao nekad kad sam bila mala klinka,da maštam o stvarima o kojima Meša Selimović priča,o stvarima koje se nisu desile,a mogle su da su se stvari poklopile,maštam o nekom pogledu,o nečemu za što znam da neće biti. I onda zaključim da mi se živo fućka za Evropsku uniju,za politiku,za ideale,ebe mi se da li će nam biti bolje ili lošije jer znam da sam ipak svoju uniju već davno prešla. Znam da se borim za te svoje klinke,da su mi one na prvom mjestu,moj život,a sve ostalo znam da će polagano doći,da netko to gore ipak vidi sve. Više me ne boli kad mi muž drži predavanje kako sam ovakva ili onakva,kako stalno prigovaram,kako mi je teško oguliti i naranču!? jebote,mora on,pa ne možeš vjerovati kako sam egoistična,sad me to nasmijava,prije bi plakala,dokazivala svoju istinu,a sad boli me đon,da ne kažem drugačije. Valjda to dolazi s godinama,to nekakvo mirenje sa svime,prihvati ili odustani,nema druge. Južina,ma ona je kriva za ovakve priče,ma netko mora biti kriv.
Sad kad zavrtim film na svoju nekad veliku uniju,svoje djetinjstvo,svoje odrastanje pomislim kako je sve moglo biti laganije,da sam znala što sad znam,ali isto tako znam ,bez nekog upliva bilo kakve religije da je moralo tako biti,da za sve ljude koje sam srela nisam imala drugu opciju,a možda,ma koga briga više. Sad gledam svoje cure,iste svoje crte uviđam,pa živčanim na njih,a znam da moram prihvatiti ili će me zamrziti zbog stvari koje kažem,napravim. Znam to,ali ponavljam greške kao i moja mama,njena,sve druge mame ovog svijeta i ne kažu zalud da su sve dobre namjere na putu u pakao. Ma mješam se u sve kao margarin,htjela bi da ne moraju učiti iz grešaka,ali moraju,samo se nadam da greške neće biti prevelike. Ja nisam imala prevelikih,ali ipak dvije stvari bi mijenjala,bolje bi odigrala da sad mogu. Sad je kasno za sva ta sjećanja,ostaje sad i nastojanje da ne radim prevelike greške,bar nadanja da ne budu prevelike greške,male ne računam.
Da mi je vratiti jedan trenutak,samo jedan,da vidim što bi se desilo,da sam ponos ostavila u špajzu i zaključala ga,da mi je znati što se moglo dogoditi u toj drugoj dimenziji. Valjda mi je trebao i taj trenutak da imam čime hraniti svoju maštu i time biti sretnija.
razmišljala sam da napišem sama sebi pismo i odam samoj sebi sve ono što nikad nikome ne bi priznala,pa ni samoj sebi,jer bi se bojala svoje osude,da mi je znati da netko zna da mi je žao.
Pobacala sam svoje ispreturane misli kao prljavi,šareni i bijeli veš,kao materijal za psihologa,i sad mi je lakše,veliko čišćenje završilo,mašina stala,spremna za centrifugu :)

- 20:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Additional graphics